Nada porodica iz Bratunca da će opštine izdati dozvole za obilježavanje masovnih grobnica

Dok Udruženje nestalih i žrtava iz Bratunca čeka da dobije odobrenje da obilježi masovne grobnice Zeleni Jadar, Crni vrh, Blječevo i Kozluk, Šuhra i Emina Sinanović čiji je suprug, odnosno otac Muris pronađen u jednoj od ovih grobnica, ne gube nadu da će pronaći i njegove preostale posmrtne ostatke, iako su do sada dva puta dodane kosti u njegovo mezarje.

Predsjednica Udruženja žena Podrinje Bratunac Šuhra Sinanović za Detektor navodi da je 11. jula 1995. godine izgubila 22 člana svoje porodice među kojima supruga Murisa, a osam 1992. godine. Još uvijek nisu svi nestali iz njene porodice pronađeni, priča Šuhra, napominjući da biološki nestaju i preživjeli članovi koji tragaju za njima.

Mišljenja je da se ni vlasti ne žele baviti problemom nestalih i da jedino poneku riječ o ovom pitanju kažu za vrijeme izbora.

“Moj muž je sa 1313 osoba ubijen na najsvirepiji način u mjesnoj zajednici Kravica, opština Bratunac, pa je bio premješten. Ukopan u Glogovoj i onda je premješten u Zeleni Jadar”, kaže Šuhra, te dodaje da je njen djever pronađen u masovnoj grobnici u Kozluku, a svekar u Kamenici.

Navodi da je najmanje 15 masovnih grobnica iz koje su članovi njene porodice ekshumirani, ali da ni do sada tijela nisu kompletirana. Njenom suprugu su do sada dva puta dodavane kosti i još uvijek nije kompletno.

Nekompletni Murisovi ostaci ukopani su 2003. na prvoj dženazi u Potočarima, priča Šuhrina kćerka Emina koja je za vrijeme genocida imala pet godina. Ona zna da je njen otac krenuo preko šume, vjerujući da će stići do slobodne teritorije, međutim zarobljen je i zajedno sa hiljade drugih muškaraca i dječaka odveden u Zemljoradničku zadrugu u Kravici gdje je ubijen 13. jula 1995.

“S obzirom da sam imala pet godina moja sjećanja na mog oca su fragmentisana. Ponekad se pitam da li sam neka sjećanja konstruisala u svojoj glavi na osnovu priča drugih, da li sam sanjala ili su se stvarno desili. Koliko dijete od pet godina može da zapamti uopšte, tako da su sva moja sjećanja na mog oca kroz priče drugih ljudi, moje majke, prijatelja, porodice. Ja ne znam kako je imati oca. Ne znam, nisam to doživjela u odrasloj dobi i često se pitam kakva bi ja osoba bila da je on još uvijek živ”, kaže Emina.

Sedam grobnica u Zelenom Jadru gdje je pronađen i Eminin otac, udaljenom oko 20 kilometara južno od Srebrenice, može se povezati s pogubljenjima u skladištu na farmi u Kravici, u blizini Bratunca. Tamo je, 13. jula 1995. godine, ubijeno između 1.000 i 1.500 Bošnjaka, prema BIRN-ovoj Bazi sudski utvrđenih činjenica.Područje je danas neoznačeno i teško pristupačno. Uz obje strane puta bila su raštrkana skrivena mjesta na kojima su pronađene žrtve.

Udruženje žena Podrinje Bratunac je uz pomoć BIRN-a BiH pokrenulo aktivnost obilježavanja deset masovnih grobnica, među kojima su Zeleni Jadar, Blječeva, Kozluk te Crni vrh.

Selo Blječeva nalazi se oko 11 kilometara od Srebrenice. Ovdje su otkrivene tri masovne grobnice 2004. iz kojih je ekshumirano više od 450 osoba, uglavnom civila. I u ovoj grobnici pronađeni su ostaci žrtava iz Bratunca, Srebrenice, Zvornika, a neki su pripadali žrtvama masakra u skladištu na farmi u Kravici.

Šuhra se nadala da će proces pronalaska masovnih grobnica i identifikacija trajati četiri ili pet godina, ali više od 30 godina kasnije još uvijek se traga za nestalima. Apeluje na sve načelnike opština gdje su pronađene masovne grobnice da odobre njihovo obilježavanje.

“Da odobre bar jednu, pa ćemo ići dalje. Kao što imamo, crno na bijelo iz Zakona o nestalim osobama, ali ga niko ne primjenjuje. Valjda će doći vrijeme, možda iduće godine 2027. na 32. godišnjicu, možda Blječevu da obilježimo”, nada se Šuhra i dodaje da i drugi narodi - Srbi i Hrvati - trebaju obilježiti masovne grobnice, jer je zakon za svakoga.

Kozluk je primarna masovna grobnica u koju su ukopani Bošnjaci iz Srebrenice, u blizini sela Kozluk, 15 kilometara sjeveroistočno od Zvornika. Istražitelji Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) su 1998. godine posjetili ovo mjesto i otkrili promjene terena. Vratili su se u junu 1999. i započeli proces ekshumacije.

DNK ispitivanja Međunarodne komisije za nestale osobe (ICMP) pokazala su da se u grobnici Kozluk nalazi 341 žrtva. Međutim, istrage su zaključile da su prije početka ekshumacije neka tijela žrtava uklonjena iz grobnice u pokušaju Vojske Republike Srpske (VRS) da se ubistva prikriju.

Nakon pogubljenja, žrtve ubijene na lokaciji Kozluk nisu bile sahranjivane u jame, već su prekrivene zemljom. Žrtve su nosile civilnu odjeću. Prije egzekucije, na ovoj lokaciji su bile deponovane hiljade razbijenih zelenih staklenih boca, kao i etikete za boce, iz obližnje fabrike.

Institut za nestale BiH dostavio je potvrde za ove masovne grobnice, a zahtjevi za obilježavanje masovnih grobnica su poslane opštinama Bratunac, Vlasenica, Zvornik, Srebrenica. Opština Vlasenica se oglasila nenadležnom, pa je novi zahtjev poslan prema opštini Nova Kasaba.

U masovnoj grobnici Crni vrh kod Zvornika ukopane su žrtve koje su ubijene 1992. godine, te Srebreničani ubijeni u genocidu 1995. godine.

Ahmed Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik za Detektor je ranije kazao da kada se otvorila grobnica Crni vrh da se ponadao da će pronaći nekoga. Jedan dan je došao na lokaciju i stao je na rub grobnice i kako kaže, sam pogled mu je odletio na jedno tijelo - vidio je džemper koji je njegova žena plela njegovom ocu.

“Tad su se u meni pojavili osjećaji i bola i žalosti i tuge, a i radost. Žao mi je. Otac mi je. Tuga. Boli me, jer znam i pretpostavljam kakvom je smrću umoren. A bilo mi je drago što sam pronašao da ga dojasntveno ukopam da znam gdje je njegov mezar”, rekao je ranije Grahić za Detektor TV.

Kada su novinari Detektora bili na lokaciji masovne grobnice, primijetili su tablu u spomen žrtavama. Sagovornici s kojima je ekipa Detektor bila na Crnom vrhu nisu znali da ona postoji niti ko je postavio.

“Hvala ko je god napiše obilježje nije nikakvog uvredljivog sadržaja. Ali, eto, ovako bi na ovaj način morali nešto odraditi ovdje da se obilježi ova grobnica i da bude i pravi sadržaj i eventualno da budu istaknute brojke ubijenih”, dodaje Grahić.

Suvada Selimović na Crnom vrhu je pronašla muža Hasana nakon 16 godina traganja. Tu je pronašla svekra, djevera i njegovu djecu.

“Moj muž se zove Hasan Selimović. Imao je tada 31 godinu. Mi smo bili u braku deset godina. Tek je naš život ne znam troje djece, kuću napravili. On je radio u firmi, bio je vozač. Imali smo svoj privatni minibus. Mi smo tek da krene život da uživamo. Najedanput što kaže jedan dan je preokrenuo sve”, ispričala je Selimović.

Selimović navodi da su tražili da se grobnica ne zatvara iz razloga da svakog građanina koji naiđe podsjeća na mjesto zločina.

Crni vrh je sekundarna masovna grobnica otkrivena 2003. godine u blizini sela Snagovo, u blizini Zvornika. Jedna je od najvećih masovnih grobnica otkrivenih u Bosni i Hercegovini – dugačka više od 40 metara, široka pet i duboka tri metra. Iz ove grobnice su ekshumirani posmrtni ostatci 629 žrtava, dok ih je 537 identifikovano.