Bol koju samo porodice nestalih osoba razumiju i utrka s vremenom

Iako je pronašao posmrtne ostatke brata prije 20 godina, Sead Golić iz Brčkog nastavlja borbu da se pronađe još skoro 40 Bošnjaka nestalih na području Brčko distrikta BiH tokom rata. Potragu i bol za nestalim osobama, kako kaže, razumiju oni koji su to isto iskusili i koji znaju da je nakon 30 godina potraga utrka s vremenom.

Dok priča o bratu Šemsudinu, Sead Golić iz Brčkog ne skida blagi osmijeh s lica. Šemsudin je, kako ga brat opisuje, bio najsmirenija osoba koju je poznavao. Bavio se košarkom i družio se s velikim brojem ljudi. Njegovo društvo, pojašnjava Sead, najmanje su činile osobe bošnjačke nacionalnosti.

“Bio je čovjek koji nikad nikog nije povrijedio. Bio je jedna ljudska gromada od čovjeka, čovjek koji je volio svakoga. Poštovao je i vjeru, i zato kažem, nikad nije birao, znači tako smo i bili odgojeni svi, ali on je bio poseban”, govori Sead.

Pojašnjava da su njega, četvoricu braće i sestru roditelji odgajali da ne biraju ljude po vjeri ili nacionalnosti, nego da ih dijele na dobre i loše.

Sead se prisjeća da je već početkom maja 1992. godine grad Brčko bio okupiran i nije se moglo po njemu kretati, a da se on tada s porodicom nalazio u naselju Klanac. Njegova majka i braća s porodicama ostali su u gradu.

Njegov brat Šemsudin, koji je bio oženjen i imao dvoje maloljetne djece, krajem maja 1992. godine, kako kaže, izveden je iz svoje kuće.

“Došli su neki maskirani ljudi i razvalili su vrata i, ni kriva ni dužna, u pidžami su njega odveli, i još četvoricu s njim. I čuli se pucnji odmah da su ubijeni”, govori on.

Sead je s porodicom početkom rata odmah izašao iz Klanca, a njihova majka je iz Brčkog izašla 1993. godine. Sead navodi da ni tada nisu bili sigurni da je ubijen, već su imali saznanja da je Šemsudin odveden. Tek poslije rata saznao je da je njegov brat ubijen.

Posmrtne ostatke Šemsudina Sead je pronašao 2006. godine u sekundarnoj masovnoj grobnici Gorice. Kaže da je tijelo skoro bilo kompletno, izuzev donjeg dijela lijeve noge i šaka.

Vrijeme prolazi za porodice koje još uvijek tragaju za svojim najmilijim. Mnogi su umrli a da to nisu ni dočekali. Sead je danas predsjednik Udruženja porodica nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko distrikta BiH i naglašava da je samo prošle godine devet žena iz udruženja umrlo, a da pet od njih nije dočekalo da pronađe posmrtne ostatke svojih najmilijih.

Porodice nestalih osoba svoje bitke vode u tišini.

“Ne mogu da nas shvate ustvari oni koji nisu preživjeli, nisu nikoga izgubili, oni ne mogu da se poistovjete s nama. Meni je moja bol najjača, ali ne mogu staviti svoju bol, recimo, ni s jednom majkom, jer majka je ta koja je rodila, koja je dala svoj život, svoju mladost, da othrani to dijete, i jednostavno, neko ga je uzeo samo zato što je imao drugo ime i prezime, i koji nikom ništa nije učinio nažao”, govori Sead.

Kroz projekat “Obilježavanje masovnih grobnica” Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) pružila je podršku udruženjima i porodicama nestalih osoba kako bi, na osnovu Zakona o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, dobili potrebne dozvole i obilježili lokacije pojedinačnih ili masovnih grobnica.

Udruženje porodica nestalih, nasilno odvedenih i ubijenih Bošnjaka Brčko distrikta BiH podnijelo je zahtjev da se obilježe grobnice Gorice i farma Bimeks. Golić je naknadno rekao kako je ovo jedina konkretna pomoć koju su dobili. Na sastanku udruženja žrtava s međunarodnim organizacijama u Sarajevu, kazao je kako im je obezbijeđena advokatica koja im je pomogla s potrebnom dokumentacijom da bi podnijeli zahtjeve.

Masovna grobnica u naselju Gorice u Brčkom pronađena je 2006. godine i predstavlja najveću tajnu grobnicu na tom području. Prema Međunarodnoj komisiji za nestale osobe (ICMP), u masovnoj grobnici Gorice pronađeno je 277 posmrtnih ostataka. Od posmrtnih ostataka koji su ekshumirani na ovoj lokaciji do sada je identifikovano 136 osoba.

Nalazi se desetak kilometara sjeverno od grada, na samoj obali rijeke Save. Locirana je na napuštenom polju, označenom jednom spomen-pločom koju su postavili mještani, na kojoj piše da su na tom mjestu pronađeni posmrtni ostaci Bošnjaka i Hrvata ubijenih na tom području od 1992. do 1995. godine. Spomen-ploča nije postavljena na osnovu zahtjeva, kako predviđa Zakon o nestalim osobama BiH.

Radi se o sekundarnoj grobnici koju su iskopale srpske snage kako bi sakrile tijela ubijenih na području Brčkog na početku rata u Bosni i Hercegovini, a koji su prvobitno bili pokopani na drugoj lokaciji. Prema forenzičkim izvještajima, masovna grobnica bila je duboka četiri metra.

Srpske snage su se od aprila 1992. borile da pod svoju kontrolu stave Brčko, koje se nalazi u blizini granice s Hrvatskom. Uz pomoć lokalnih srpskih vlasti protjerale su hrvatsko i bošnjačko stanovništvo, koje su držali u zatočeničkim centrima, gdje su brojne osobe ubijene, mučene, premlaćivane ili na drugi način zlostavljane.

Zatočenici su nezakonito držani i zlostavljani u zgradi policije u Brčkom, lokalnoj bolnici, logoru “Luka”, bivšim objektima fabrika “Laser” i “Partizan” i kasarni Jugoslovenske narodne armije (JNA). Zločine su počinili pripadnici vojnih, policijskih i paravojnih snaga.

Kada su strani novinari snimili neke egzekucije, uslijedila je osuda svjetske javnosti. Nakon toga započela je operacija prikrivanja zločina, odnosno sakrivanje tijela žrtava.

Mnogi svjedoci koji su dali iskaz pred sudovima rekli su da su tijela ubijenih iz zatočeničkih centara kamionima lokalne fabrike mesa “Bimeks” prevožena u masovne grobnice. Prema riječima nekoliko svjedoka, u blizini fabrike nalazila se primarna masovna grobnica u kojoj su tokom prvih godina rata zakopavana tijela žrtava. Kasnije, kako se povećavao broj žrtava, tijela iz primarne grobnice su premještena u grobnicu u Goricama. Brojna tijela, prema svjedocima, bačena su i u rijeku Savu.

Farma “Bimeks” je primarna masovna grobnica i nalazi se na farmi u vlasništvu fabrike mesa “Bimeks” u Brčkom. Ekshumirana je u oktobru 1996. godine, kada su pronađeni posmrtni ostaci 78 žrtava rata. Masovna grobnica se nalazi na periferiji grada, pored glavnog puta, prekoputa srpskog pravoslavnog groblja. Lokacija je neoznačena.

Cvjetko Ignić, policijski forenzičar, svjedočio je na suđenju ratnim šefovima policije bosanskih Srba Stojanu Župljaninu i Mići Stanišiću, te kazao da je od maja do jula 1992. godine identifikovao više od 200 tijela, koja su bila zakopana u masovnu grobnicu u blizini Farme “Bimeks” na periferiji Brčkog. Ignić je rekao da je utvrđen identitet 103 od ukupno 216 žrtava, među kojima je bilo i devet žena. Prema Igniću, “veliki procenat” su bili civili, a samo nekoliko tijela je bilo u maskirnim uniformama.

Sead pojašnjava da njegovo udruženje traga za još skoro 40 osoba, dok su neke osobe označene kao NN lica.

“Zato mi i jesmo tu da to radimo, jer je to naša moralna obaveza, recimo, bez obzira što sam ja našao i još neki koji su pronašli, a nalaze se unutar udruženja, radimo onoliko koliko možemo, koliko znamo”, kaže on.

Porodicama koje su pronašle svoje najmilije bilo bi od iznimne važnosti da se obilježe mjesta gdje su te osobe pronađene.

“Naša je bila želja da uradimo, pogotovo grobnicu u Goricama, koja je bila sekundarna masovna grobnica, i u to vrijeme kad je otvorena, bila je druga po veličini. Bio je Crni vrh gore i ova naša grobnica u to vrijeme je bila najveća”, govori on i dodaje da svi trebaju obilježiti grobnice gdje su pronađeni njihovi najmiliji.

Uz pomoć advokata zahtjev je predat INO-u BiH koji je izdao potrebnu potvrdu. Zahtjev za dobijanje dozvola poslan je u julu nadležnom odjeljenju Vlade Brčko Distrikta BiH, kao i urgencija krajem augusta.