Nedorečenosti Zakona o nestalim osobama BiH otežavaju memorijalizaciju ratnih žrtava

Zahtjev Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK) da se na groblju Sveti Josip u Sarajevu obilježi mjesto reekshumacije žrtava Kazana, Gaja i Grma Maline zaustavljen je u Institutu za nestale osobe BiH, koji je udruženju odgovorio da ne može izdati traženu potvrdu jer UDIK nije udruženje porodica nestalih. Slučaj je otvorio pitanje izmjene Zakona o nestalim osobama BiH i prava organizacija civilnog društva da učestvuju u procesu memorijalizacije ratnih žrtava.

Na lokalitetu kod jame Kazani u novembru 2021. godine otkriveno je spomen-obilježje žrtvama na kojem su prisustvovali javne ličnosti i političari, ali ne i porodice žrtava.

Na spomeniku stoji natpis: “Zauvijek ćemo se, s tugom i poštovanjem, sjećati naših ubijenih sugrađana”, sa nabrojanih 17 imena žrtava. Detektor je pisao da porodice nisu zadovoljne odnosom gradskih vlasti u Sarajevu prema članovima njihovih porodica ubijenim na Kazanima, te su zahtijevale izgradnju novog spomenika na području općine Centar.

Slobodanka Komljenac Macanović, čiji su roditelji ubijeni u Sarajevu, tada je Detektoru rekla da je zahvalna na postojećoj spomen-ploči na Kazanima, čijem otkrivanju nije prisustvovala jer nije saglasna s tekstom na spomeniku, jer posjetiocima koji nisu upoznati sa zločinom ne pojašnjava šta se tu tačno dogodilo.

“Voljela bih da postoji ploča na Groblju Svetog Josipa, jer Kazani su poprilično nedostupni svima”, navela je Komljenac Macanović i dodala da nju još nikada tadašnja gradonačelnica nije pozvala na bilo kakve konsultacije iako je jedna od rijetkih eksponiranih članova porodica žrtava.

Prvu aktivnost u svrhu komemorisanja žrtava ubijenih na Kazanima UDIK je organizovao 2014., a aktivnost je ponovljena i naredne godine ispred katedrale Srca Isusova. Također su nekoliko godina uzastopno tražili od Grada Sarajeva izgradnju spomenika žrtvama na lokalitetu kazani, ali i u centru Sarajeva.

Edvin Kanka Ćudić koordinator UDIK-a pojašnjava da su tražili spomenik na dva mjesta prvenstveno jer se Kazani nalaze na nepristupačnoj lokaciji koja ne može da služi svojoj pedagoškoj svrsi.

“Žrtve su već dovoljno stare, u godinama da im je teško da idu na tu lokaciju. Na kraju krajeva, kome služi taj spomenik kad je on sam na tom lokalitetu?“, kaže on.

Inicijativa za obilježavanje na Svetom Josipu

UDIK je u aprilu 2023. godine podnio prvi zahtjev Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću za sahrane i upravljanje grobljima ʺPOKOPʺ da se obilježi mjesto reekshumacije žrtava sa lokaliteta Kazani, Gaj i Grm Maline na groblju Sveti Josip, jer su smatrali tada da je to mjesto sekundarne masovne grobnice i da u stvari Sarajevo mora da obilježi to mjesto.

U jami Kazani iznad Sarajeva su nakon rata ekshumirani posmrtni ostaci 23 žrtve, od kojih do danas nisu sve identifikovane. Za ubistva počinjena na Kazanima, te neprijavljivanje krivičnog djela i počinilaca, tokom i neposredno nakon rata osuđeno je 14 pripadnika Desete brdske brigade Armije BiH. Tačan broj ubijenih i bačenih u jamu na Kazanima do danas nije utvrđen.

Kanka Ćudić kaže da “Pokop“ nije odgovarao na njihove dopise, već su odgovorili nakon drugog dopisa koji je poslan u jesen iste godine.

“I rekli su da su oni oduševljeni sa tom idejom, da im je drago, ali da mi prikupimo dokumentaciju. Prije svega, tu dokumentaciju koju su oni naveli je za nas bilo suludo da mi to činimo, jer mi smo njih upoznali sa informacijom, obzirom da su oni upravitelji groblja, oni su već dužni da to učine. Na kraju krajeva, i bez nas oni su to trebali da urade ranije“, kaže Kanka Ćudić, izražavajući sumnju da su odgovor poslali samo kolokvijalno.

Direktor “Pokopa” Nedžad Holjan za Detektor kaže da, prema informacijama kojima on raspolaže, u septembru 2022. godine zaprimljena je molba UDIK-a za odavanjem počasti na prigodan način žrtvama ubijenim na spomenutim lokalitetima.

Na tu molbu “Pokop” je, kako pojašnjava, odgovorio i obavijestili su Udruženje da je u realizaciji njihove namjere neophodno pribaviti dozvole od nadležnih organa, kao što su Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo, Grad Sarajevo, Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo, kao i drugih nadležnih organa, te da ih zajedno sa prijedlogom idejnog rješenja spomen ploče dostave “Pokopu”.

“To nikada nismo dobili i to je razlog zbog čega nikada nije obilježeno”, kaže on.

Holjan napominje da je groblje Sveti Josip pod strogom zaštitom kao dio kulturno-historijskog naslijeđa i da pozdravljaju ideju obilježavanja.

“Što se našeg preduzeća tiče, smatramo da je projekat za pohvalu i spremni smo u skladu sa našim mogućnostima učestvovati realizaciji istog čim se ispune potrebni preduslovi”, naglasio je u pisanom odgovoru.

Kanka Ćudić kaže da je godinu dana nakon toga u oktobru 2024. godine toga Adi Škaljić, koji je bio zastupnik u Gradskom vijeću grada Sarajeva u konsultacijama sa UDIK-om podnio inicijativu da se to mjesto obilježi.

“Zanimljiva činjenica jeste da je dobilo dovoljnu većinu glasova poslanika, gradskih vijećnika u Gradskom vijeću grada Sarajeva, i ta inicijativa je otišla u javnu raspravu. Nažalost, u javnoj raspravi je bila oborena, gdje se otprilike reklo da je nesretni događaj, misleći se na Kazane, već obilježen“, kaže on.

Naredne godine ponovo je bila podnesena inicijativa od strane Škaljića, ali nije dobila dovoljnu većinu da bi otišla u javnu raspravu.

“Pitanje Svetoga Josipa je pitanje odgovornosti ovoga grada. I mi smo uvijek od početka, kad su u pitanju bili Kazani, od neke 2017. godine govorili da za Kazane je naša želja da to bude jedan spomenik na dvije lokacije, odnosno spomenik u gradu i na lokalitetu Kazani jer to je nama potrebno zbog budućih generacija, zbog žrtava, zbog ljudi u ovome gradu.To je suočavanje sa prošlošću, odnosno otvaranje tako teške teme unutar ovoga grada“, kaže Kanka Ćudić.

Kroz projekat “Obilježavanje masovnih grobnica“ Balkanska istraživačka mreža (BIRN BiH) pružila je podršku udruženjima i porodicama nestalih osoba kako bi, na osnovu Zakona o nestalim osobama Bosne i Hercegovine, dobili potrebne dozvole i obilježili lokacije pojedinačnih ili masovnih grobnica.

Prema ovom zakonu, porodice nestalih osoba ili njihova udruženja mogu zatražiti da se mjesta ukopa i iskopavanja, pojedinačna ili zajednička mjesta obilježe, bez obzira na broj žrtava, odnosno nestalih osoba.

Obilježavanje mjesta ukopa i iskopavanja realizira se nakon što nadležni organ za traženje nestalih osoba izda uvjerenje - potvrdu da je na predloženom lokalitetu za obilježavanje izvršeno iskopavanje tijela, odnosno da je postojala grobnica.

Na osnovu ovog dokumenta, nadležni organ općine izdat će odgovarajuće dozvole za postavljanje spomen-ploče ili drugog prigodnog obilježja.

Obilježavanje mjesta ukopa i ekshumacije, prema Međunarodnoj komisiji za nestale osobe (ICMP), važno je radi očuvanja sjećanja na to šta se dogodilo na tim lokacijama, priznavanja prava i iskustava porodica nestalih osoba, te osiguranja da mjesta povezana s pronalaskom nestalih osoba ne budu zaboravljena.

ICMP smatra da je ovo pravo porodica nestalih osoba, koje proizlazi iz njihove posebne patnje, i da ga treba sačuvati kao takvo.

“Njegovo proširenje na druge aktere moglo bi oslabiti poseban status porodica i dovesti do postavljanja spomen-obilježja na mjestima na kojima to porodice ne žele. Istovremeno, Zakon ne zabranjuje obilježavanje drugih mjesta niti obilježavanje lokacija od strane drugih, pod uvjetom da se pribavi potrebno odobrenje nadležnog općinskog organa za urbanizam. Udruženja, organizacije civilnog društva i drugi akteri koji žele odati počast žrtvama to stoga mogu učiniti kroz uobičajene postupke, koji sadrže demokratske mehanizme provjere koje poseban postupak nema”, pojašnjavaju za Detektor iz ICMP-ja.

Oni dodaju kako su svjesni da se radi o utrci s vremenom.

“Mnogi članovi porodica nestalih osoba već su u poodmakloj životnoj dobi i možda neće doživjeti da njihovi najmiliji budu pronađeni niti da se uspostavi mjesto sjećanja. To je snažan razlog da se osigura da se memorijalizacija podržava kroz postojeće zakonske kanale i da se u tom procesu poštuju želje porodica”, naglašavaju iz ICMP-ja.

Potrebne izmjene zakona

UDIK kao inicijator ideje o obilježavanju groblja Sveti Josip predao je zahtjev Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine (INO BiH) kako bi dobili potvrdu, međutim bili su odbijeni jer nisu udruženje porodica nestalih osoba.

Advokatica Emina Zahirović Pintarić, koja je uključena u proces dobijanja potrebnih dozvola i potvrda, pojašnjava da je u međuvremenu izvršena detaljnija pravna analiza odgovora Instituta i mogućnosti daljnjeg postupanja.

“Analizirano je prvenstveno tumačenje ovog člana Zakona o nestalim osobama BiH, odnosno pitanje ko ima pravo tražiti relevantne podatke i potvrde i da li postoji pravni osnov da UDIK, imajući u vidu prirodu njegovog rada i svrhu konkretnog zahtjeva, traži izdavanje predmetne potvrde“, kaže ona.

Dodaje da je posebno analiziran i procesni aspekt postupanja Instituta. Institut nije donio formalni upravni akt kojim bi zahtjev bio odbijen, nego je dostavio obavijest o tome da zahtjevu ne može udovoljiti čime je otežano korištenje odgovarajućeg pravnog lijeka i preispitivanje stava Instituta.

Nakon analize i konsultacija sa UDIK-om, pripremljen je novi pravno argumentirani zahtjev prema Institutu. Novim zahtjevom dodatno je obrazložen pravni osnov, naročito u kontekstu člana 20. Zakona o nestalim osobama BiH, te zatraženo da Institut, ukoliko ostane pri ranijem stavu, donese formalni upravni akt kojim bi se omogućilo korištenje odgovarajućeg pravnog lijeka.

“Nažalost, polako nas napuštaju članovi porodica ubijenih, a oni koji su još uvijek među nama često nemaju volje ni snage da se nose sa mukotrpnim procesima i borbom za pravdu i istinu. Sistem je nerijetko takav da vas tjera da ulažete velike napore kako biste ostvarili svoja prava. Zbog toga je uloga civilnog društva iznimno važna, jer djelujemo kao spona između oštećenih i odgovornih institucija“, smatra Kanka Ćudić.

Uprkos tome, civilno društvo, prema njegovim riječima, često se susreće sa institucionalnim osporavanjima kada je u pitanju njegov rad.

Kanka Ćudić dodaje da je primjer toga je i Zakon o nestalim osobama BiH, koji ne prepoznaje ljudskopravaške organizacije kao legitimne udruge za memorijalizaciju mjesta ratnih zločina.

Obrazloženje je, pojašnjava, bilo takvo da UDIK nije direktno povezan sa žrtvama, “čime se stvara pravna zavrzlama i otvara niz pitanja, a jedno od njih je to da li je komemorisanje ratnih žrtava pravo svih građana ili samo obeštećenih“.

“Smatramo da bi institucije morala biti fleksibilnije kada su ove teme u pitanju. Jer šta će se događati onog momenta kada više ne bude porodica žrtava ili njihovih udruženja, ko će se onda baviti memorijalizacijom? Ako to bude vlast, odnosno država možemo već promišljati o tome koliko će takvi skupovi biti politizirani, a koliko posvećeni žrtvama. Zapravo ne moramo toliko unaprijed razmišljati jer dovoljno je samo da obratimo pažnju na izbornu kampanju i način tretiranja žrtava“, smatra on.

Ajna Mahmić Ćatić, pravna koordinatorica Trial Inernationala BiH, kaže da je, prije svega, potrebno donijeti izmjene i dopune Zakon o nestalim osobama BiH koji u samom svom tekstu u početku nije predstavljao idealno rješenje za brojna pitanja, pa tako i ni za ovo.

Ukazala je na činjenicu da udruženja i porodice nestalih mogu predati zahtjev za izdavanje potvrde prema Institutu koja se vezivala primarno za Fond koji je trebao da pruži podršku porodicama nestalih i to je nekako trebalo da djeluje kao sistem funkcionalno na terenu.

“Međutim, taj fond nikada nije zaživio, pa samim tim i udruženja – imali smo potvrdu od prošle godine – čekaju i period duži od pola godine na izdavanje potvrde, koju kasnije tek trebaju podnijeti općinskim nivoima za dalju realizaciju inicijative“, kaže ona.

Mahmić Ćatić smatra kako to dokazuje da i prema primjenjivom zakonskom tekstu, čak i oni koji su ovlašteni za sprovođenje u djelo jednog ovakvog postupka ne mogu isti da urade efikasno i u nekom vremenski osjetljivom periodu.

Ona naglašava kako je važno da se norma proširi i na druge organizacije civilnog sektora koje se bave ovim pitanjem i generalno pitanjem tranzicijske pravde.

“I zbog činjenice da moramo uzeti u obzir i biološki sat, svi koji se bave ovim direktnim pitanjem, a dolaze iz porodica nestalih u nekom periodu od narednih pet do 10 godina, ne možemo očekivati da će i dalje raditi na ovim pitanjima“, kaže Mahmić Ćatić.

Ona naglašava da, prema njenom mišljenju, modus operandi svih tema koje se tiču tranzicijske pravde, a uslovljene su negdje primjenjivom legislativom u Bosni i Hercegovini, jeste da se, i kada ne postoji idealno zakonsko rješenje, moraju naći načini kako i dalje raditi na ovim pitanjima i zaobići teške procedure poput ove.

“A primarno nekako to vidim na način da sama udruženja koja zaista ne mogu da podnesu zahtjev i da dobiju izdatu dozvolu, mogu direktno sarađivati sa porodicama nestalih i na taj način ostvariti komunikaciju, da bi oni u suštini radili na samoj inicijativi, a porodice i oni koji su ovlašteni mogu da podnose de facto prema, prema primjenjivom zakonu ka Institutu, i u ovom konkretnom slučaju Institutu za nestala lica“, smatra Mahmić Ćatić.

Ona je povukla paralelu sa praksom koju je izgradila organizacija Trial International koja također nikada nije bila ovlaštena da zastupa žrtve ratnog seksualnog nasilja, niti da komunicira direktno sa institucijama pravosuđa.

“Ali kroz neki duži, duži vremenski period smo razvili, prije svega, povjerenje, a i okupili zaista kritičnu masu preživjelih, što iz samih udruženja, tako i pojedinaca, te na taj način mogli da radimo s njima direktno, pripremamo njihove zahtjeve, pripremamo njihove predmete i radimo na njihovim predmetima, a da oni sami u konačnici potpisuju same svoje dokumente i dalje komuniciraju sa institucijama“, kaže ona.

Nije idealno rješenje, ali je neka premosnica u ovom periodu dok ne uslijede potrebne zakonske izmjene, zaključila je.

Iz UDIK-a su, kako navodi Kanka Ćudić, dugo vremena razmišljali gdje je taj spomenik koji treba da bude u centru grada Sarajeva i došli na ideju da taj lokalitet treba biti groblje Sveti Josip, jer je to mjesto reekshumacije žrtava iz 1998. godine, a koji bi objedinio sve tri lokaliteta žrtava Mušana Topalovića i 10. brdske brigade.

Ovo udruženje tražilo i uklanjanje spomen ploče posvećene Topaloviću koja se nalazila na zidu osnovne škole “Edhem Mulabdić“, što je u konačnici i učinjeno.

Kanka Ćudić podsjeća da je Topalović ukopan u šehidskom mezarju Kovači, te da i policajci koji su ubijeni prilikom njegovog hapšenja imaju svoje spomen-obilježje.

“Samo žrtve Mušana Topalovića Cace nemaju spomenik. A oni su bili Sarajlije. Oni pripadaju ovome gradu. Međutim, kada je riječ direktno o samom spomeniku u centru grada, on je u stvari spomenik ovome gradu. Odnosno, ovaj grad mora pokazati odgovornost. Ako želi da se tako isto tretiraju zločini u Višegradu, u Foči, u Prijedoru, u Vlasenici, onda ovaj grad mora biti primjer svim drugima“, kaže on.

Komandant Desete brdske brigade Armije BiH Mušan Topalović “Caco” ubijen je u Sarajevu 26. oktobra 1993. godine tokom akcije hapšenja.